Vrste nečistoća
Pogledajmo detaljnije tri glavne vrste nečistoća i kako ih možete ukloniti.
Sve započinje okolnim zrakom koji će biti komprimiran. U tipičnom industrijskom okruženju on može sadržavati više od 140 milijuna čestica nečistoće po kubnom metru. Kada se komprimira, te se nečistoće dodatno koncentriraju u skladu s povećanjem tlaka zraka, odnosno što je viši tlak zraka, to zrak sadrži više čestica. Nažalost, većina njih je toliko sitna (manja od dva mikrona) da ulazni filter uklanja samo oko 20% njih.
Zatim tu je vlaga sadržana u okolnom zraku. Ona ulazi u sustav cjevovoda komprimiranog zraka u obliku vodene pare. Ta vodena para predstavlja najznačajniju nečistoću u komprimiranom zraku po ukupnom volumenu te čini većinu tekuće kontaminacije koja se može pronaći u sustavu zraka.
Sadržaj vode mjeri se pomoću točke rosišta. To je temperatura pri kojoj komprimirani zrak još uvijek može zadržati svoju količinu vodene pare prije nego što se vlaga pretvori u kondenzat.
Nečistoće koje ulaze u sustav kroz usisni zrak nazivaju se atmosferskim nečistoćama. To uključuje i ulje jer – osobito u urbanim i industrijskim područjima – usisni zrak može sadržavati ugljikovodike, primjerice iz fosilnih goriva. Kada se ti ugljikovodici kondenziraju i ohlade, dolazi do stvaranja tekuće nečistoće u sustavu. Važno je napomenuti da se to ulje može pojaviti bez obzira na korištenu tehnologiju kompresora.
Drugi mogući izvor ulja u sustavu dolazi iz vlastitog sustava podmazivanja kompresora, odnosno kada se koristi kao mazivo u kompresijskoj komori. U tom se slučaju naziva nečistoćom nastalom tijekom kompresije.
Na kraju, postoje i tzv. „nečistoće distribucijskog sustava”. One mogu uključivati čestice hrđe iz cijevi koje dospijevaju u protok komprimiranog zraka.
Kontaktirajte stručnjaka